Vodič

DSIP (emideltid): vodič kroz nonapeptid

DSIPAutor: Peptid ZonaObjavljeno Ažurirano 5 min čitanja

DSIP je sintetički nonapeptid — lanac od devet aminokiselinskih ostataka — koji odgovara peptidu izolovanom iz krvi kunića sedamdesetih godina prošlog veka. Pod međunarodnim nezaštićenim nazivom vodi se kao emideltid, a skraćenica DSIP je istorijska oznaka iz radova u kojima je peptid opisan.

Specifikacije

Čistoća
≥ 99%
Oblik
Liofilizovani prah u bočici

Šta je DSIP?

DSIP je sintetički nonapeptid: kratak, linearan lanac od devet aminokiselinskih ostataka, bez hemijskih dodataka koji bi ga u strukturnom smislu činili neuobičajenim. Po sastavu odgovara peptidu koji je izolovan iz krvi kunića i opisan u nizu radova iz sedamdesetih godina; aminokiselinski sastav i postupak sinteze objavljeni su 1978. godine, u radu koji lanac i imenuje nonapeptidom.

Materijal u katalogu ne potiče iz tkiva nego iz hemijske sinteze (sinteza peptida na čvrstoj fazi) — isti lanac, druga proizvodnja. Sastav pojedinačne serije zavisi od proizvodnje, a ne od naziva jedinjenja, pa se kod dobavljača za tu seriju traži analitički nalaz — tečna hromatografija visokih performansi (HPLC) za čistoću i masena spektrometrija za identitet. Dok takav nalaz ne stoji uz seriju, navedena čistoća je deklaracija dobavljača, a ne izmerena vrednost.

Građa nonapeptida

Tabela specifikacija uz ovaj vodič nosi dva podatka: deklarisanu čistoću i oblik u kom materijal stiže. Deklarisana čistoća je udeo imenovanog jedinjenja u materijalu, a ne sud o kvalitetu — ostatak do sto odsto čine tragovi samog postupka proizvodnje i prečišćavanja, a ne neko drugo jedinjenje. Podatak o obliku kaže šta je fizički u bočici, pa se i pre otvaranja zna da li je unutra suv prah ili gotov rastvor. Uslovi čuvanja nisu kataloški podatak; o njima je reč niže, u odeljku o rukovanju i čuvanju.

Dve stvari u građi ovog molekula vredi znati. Prva: u njemu nema sumpora — ni cisteina ni metionina — pa nema ni disulfidnog mosta koji bi oksidacija mogla da prekine. Kod dužih peptida taj most je često prvo mesto koje se izgubi; ovde ga nema, i suv oblik je zato hemijski jednostavan slučaj.

Druga: lanac je prekratak da bi držao jednu sopstvenu prostornu strukturu. Konformaciona studija u rastvoru iz 1994. godine opisala ga je kao dinamičku ravnotežu neuređenih i delimično uređenih oblika, a tu ravnotežu pomera rastvarač: u vodi jedan raspored, u smeši sa trifluoretanolom uređeniji. Devet ostataka je kratak lanac i za sintetički peptid — analozi hormona u istom katalogu imaju po nekoliko desetina ostataka. Masa materijala u bočici je masa liofilizata: protivjoni i zaostala vlaga ulaze u izmerenu vrednost, što je uobičajeno za peptide dobijene sintezom na čvrstoj fazi.

Naziv DSIP i literatura

Naziv je nastao pre nego što se o molekulu znalo ono što se danas zna, i to mu se vidi. Skraćenica stoji za „delta sleep-inducing peptide” i zapisuje okolnosti eksperimenta u kojem je frakcija iz krvi kunića prvobitno tražena — ne svojstvo jedinjenja. U najstarijim radovima, od 1972. godine, ista materija se pominje kao „faktor delta”, jer tada još nije bila ni peptid nego frakcija. Konačna izolacija i karakterizacija objavljene su 1977, a sastav i sinteza nonapeptida 1978. godine.

U hemijskim bazama jedinjenje stoji i pod međunarodnim nezaštićenim nazivom emideltid — ime koje nikakav kontekst ne nosi, ali koje se u literaturi praktično ne koristi: pretraga PubMed-a po njemu vraća jedan jedini zapis, a po skraćenici DSIP stotine njih. Pregledni rad iz 2006. godine status ovog jedinjenja u literaturi opisuje kao nerazrešen: ni trideset godina posle izolacije nije dobilo receptorsku metu koju bi literatura opšteprihvatila.

Praktična posledica je jednostavna. Radovi se nalaze po skraćenici DSIP, od onih iz sedamdesetih do današnjih. „Factor delta” vodi u najstariju seriju, u kojoj materija još nije bila imenovana kao peptid, ali je kao oznaka previše opšta da bi pretragu svela na nju. Emideltid ostaje ime iz hemijskih baza.

DSIP u literaturi o neuropeptidima

Okvir u kojem se jedinjenje pojavljuje je istraživanje neuropeptida: kratkih lanaca koje literatura razmatra kao moguće učesnike u signalizaciji nervnog sistema. Za razliku od većine peptida sa jasnom metom, ovde nijedna receptorska meta nije ustaljena, pa jedinjenje ostaje predmet bazičnih istraživanja umesto farmakološki dobro opisan ligand.

U istu širu grupu kratkih sintetičkih peptida svrstava se i selank — heptapeptid čiji prvi deo odgovara tuftsinu, tetrapeptidu iz druge porodice. Poreklo im je različito: jedan je izveden iz fragmenta drugog, kraćeg peptida, a drugi je sinteza onoga što je nađeno u frakciji krvi.

Reč je o in vitro sistemima i životinjskim modelima, i nijedan od njih ne govori o dejstvu.

Rukovanje i čuvanje

Jedna osobina je specifična za ovaj molekul: bez sumpora je i bez disulfidnog mosta, pa oblik koji u rastvoru zauzme zavisi od rastvarača. Rastvarač zato ide u dnevnik uz datum — kod ovako kratkog lanca dva rastvarača nisu isti eksperiment.

Celovit postupak rekonstitucije i režim čuvanja pre i posle rastvaranja isti su za sve liofilizovane artikle u katalogu i opisani na stranici proizvoda, u odeljku „Isporuka, rekonstitucija i čuvanje”.

Česta pitanja

Šta je DSIP?

DSIP je sintetički nonapeptid — lanac od devet aminokiselinskih ostataka — koji po sastavu odgovara peptidu izolovanom iz krvi kunića sedamdesetih godina prošlog veka. Namenjen je isključivo istraživačkoj upotrebi.

Kako se DSIP još naziva?

Pod međunarodnim nezaštićenim nazivom vodi se kao emideltid. Skraćenica DSIP je istorijska oznaka iz radova u kojima je peptid opisan, a u najstarijoj seriji radova, od 1972. godine, ista materija se pominje kao „faktor delta”.

Po čemu se DSIP razlikuje od selanka?

Dužinom i poreklom. DSIP ima devet aminokiselinskih ostataka i odgovara peptidu izolovanom iz krvi kunića; selank je heptapeptid, dakle sedam ostataka, čiji prvi deo odgovara tuftsinu. Oba se u literaturi razmatraju među kratkim sintetičkim peptidima.

Šta je u građi DSIP-a hemijski specifično?

U molekulu nema sumpora, dakle ni cisteina ni metionina, pa nema ni disulfidnog mosta. Lanac je kratak i savitljiv, bez sopstvene prostorne strukture, pa mu oblik zavisi od okruženja u kom se nađe.

Šta je kod DSIP-a specifično za rukovanje?

Pošto sopstvenu prostornu strukturu nema, a nema ni disulfidni most koji bi je držao, izbor rastvarača kod ovog peptida nije formalnost: podatak o tome u čemu je rastvoren beleži se uz datum, jer dva rastvarača daju dva različita polazišta.

Za koje je svrhe DSIP namenjen?

Materijal je namenjen isključivo istraživačkoj upotrebi u laboratorijskim uslovima i nije za ljudsku upotrebu. Ovaj vodič opisuje šta jedinjenje jeste i u kakvom se kontekstu pojavljuje u naučnoj literaturi; ne iznosi tvrdnje o dejstvu.

Izvori

Spoljašnji izvori za identifikaciju i hemiju jedinjenja.

  1. DSIP — PubChemNational Library of Medicine
  2. Schoenenberger i sar. (1972): izolovanje i fizičko-hemijski opis frakcije „faktor delta” iz krvi kunića — PubMedNational Library of Medicine
  3. Schoenenberger i sar. (1977): izolovanje i karakterizacija nonapeptida iz krvi kunića — PubMedNational Library of Medicine
  4. Schoenenberger i sar. (1978): analiza aminokiselinskog sastava i sinteza nonapeptida — PubMedNational Library of Medicine
  5. Gray i sar. (1994): konformaciona studija nonapeptida u rastvoru — PubMedNational Library of Medicine
  6. Kovalzon i Strekalova (2006): pregled literature i otvorenih pitanja o DSIP-u — PubMedNational Library of Medicine

Literatura i poređenja

Namenjeno isključivo za istraživačke svrhe — nije za ljudsku upotrebu.

Vodiči

Povezani vodiči

Svi vodiči